gospodaru moj ti znanje moje prosiri

Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje Allah, dž.š., daje Svojim robovima: "To je Allahova milost, koju On daje onome kome hoce - a u Allaha je milost velika.". (Prijevod znacenja - El-Džumu'a,4.)

“Hvala Allahu, koji je u svakom dobru dao ucenjake, koji zabludjele pozivaju ka uputi, koji su strpljivi na njihovom uznemiravanju, koji Allahovom Knjigom oživljavaju mrtve i koji Allahovim svjetlom daju vid slijepima. Koliko Iblisovih žrtava su oni oživjeli i koliko zabludjelih su oni uputili? Pa ima li ljepšeg postupka od onoga kako oni postupaju prema ljudima, a ima li goreg postupka od onoga kako ljudi postupaju prema njima? To su oni koji od Allahove Knjige otklanjaju iskrivljavanja zavidnika i tumacenja neznalica. Neka je blagoslov i mir na najplemenitijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i sve njegove sljedbenike.”

Ovo je uvod u knjigu Imama Ahmeda ibn Hanbela, u kojima pobija zablude otpadnika od Islama, kao i zablude zalutale sekte džehmija. Svakako, nije slucajno da knjigu ovakve vrste pocinje zahvalom Allahu, dž.š., koji je dao ovome ummetu ulemu koja može razlikovati istinu od zablude. To su ljudi koji se bore protiv iskrivljavanja Allahove vjere, tako da je njihov položaj kod Allaha, dž.š., veliki. Osnovna odlika Iblisovog tabora i onih koji nose njegovu zastavu, jeste nedostatak znanja ili nepostojanje želje da se to znanje cuje i primjeni u praksi, tako da se oni povode za svojim strastima, ne obracajuci pažnju na propise uzvišene Allahove vjere. Da bismo se mogli uspješno boriti protiv tog zla, moramo imati znanje o našoj vjeri i o njenim osnovama. Zbog toga Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi, a i Poslanik, s.a.v.s., u svome sunnetu, hvale one koji traže znanje, ali koji isto tako daju zekat na ono što znaju, a davanje zekata na znanje je u njegovom širenju.Brojne su pocasti koje su ukazane ulemi, ali je svakako najveca ta što ih je Allah, dž.š., uzeo za svjedoke u najvelicanstvenijoj stvari, zbog koje smo svi stvoreni i koju moramo svjedociti. Kaže Allah, dž.š.: “Allah svjedoci da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i uceni, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod znacenja - Ali Imran, 18.) Kaže Imam Kurtubi: “U ovome ajetu je dokaz o vrijednosti znanja, kao i o vrijednosti i položaju samih ucenjaka, jer da je neko drugi bio cijenjeniji od ucenjaka, Allah, dž.š., bi postavio njegovo ime pokraj Svoga imena i imena meleka, kao što je to uradio sa ulemom.” (Džamiu Ahkami-l-Kur'an 41/4)

Takoder je Allah, dž.š., uzdigao ulemu zbog njihovog znanja iznad ostalih vjernika, a u svima je dobro. Kaže Allah, dž.š.: “... i Allah ce na visoke stepene uzdignuti medu vama one koji vjeruju i one kojima je dato znanje.” (Prijevod znacenja - El-Mudžadele, 11.)U tumacenju ovog ajeta Imam Ševkani kaže: “Allah, dž.š., ce uzdignuti one koji vjeruju nad nevjernicima za visoke stepene, a uzdignuce one kojima je dato znanje od mu'mina iznad ostalih vjernika, isto tako za visoke stepene; pa onaj ko objedini iman i znanje, bice uzdignut zbog svog imana na visoke stepene, a zatim ce mu biti dati još veci stepeni, zbog njegovog znanja.” (Fethul-Kadir, 232/5)Prenosi se da je Zejd ibn Eslem, govor Allaha, dž.š.: “Mi više stepene dajemo kojima Mi hocemo.” (Prijevod znacenja - El-En'am, 83.), protumacio ovako: “Zbog znanja, zato što Allah, dž.š. nije naredio Svome Poslaniku da traži povecanje bilo cega, osim znanja.” (Fethul-Bari, 141/1)Pod ovom naredbom Zejd je mislio na ajet u kome se Allah, dž.š., obraca Poslaniku, s.a.v.s.: “I reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.” (Prijevod znacenja - Ta-ha, 144.)

Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje Allah, dž.š., daje Svojim robovima: “To je Allahova milost koju On daje onome kome hoce - a u Allaha je milost velika.” (Prijevod znacenja - El-Džumu'a, 4.) Allah, dž.š., je postavio znanje prije djela, jer je znanje to što vodi covjeka i oblikuje njegovo djelo, pa tako, ako znanje nije ispravno i djelo se ne prihvata. Kaže Allah, dž.š.: “Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe, i za vjernike i vjernice.” (Prijevod znacenja- Muhammed, 19.)Isto tako, Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava položaj uleme kada kaže: “Ucenjaci su nasljednici poslanika.” (Ahmed, Tirmizi), a poznato je da veceg položaja od položaja poslanika nema, pa prema tome, cast onih koji nasljeduju poslanike je velika. Ibn Redžeb tumaceci ovaj hadis kaže: “Ovo znaci da je ulema naslijedila poslanike u znanju sa kojim su poslanici došli. Isto tako su ih naslijedili u njihovim narodima u pozivanju ka Allahu, dž.š., i pokornosti Njemu, kao i u zabrani nepokornosti Allahu, dž.š., i odvracanja od Njegove vjere.”

Onaj ko traži znanje mora to znanje i da širi. Širenje znanja predstavlja jedan od najcijenjenijih ibadeta kod Allaha, dž.š. Naši predvodnici u tome su svakako poslanici koji su sa tim ciljem i slani. Takoder nas na ovo podstice i Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko bude pozivao ka Uputi, imace istu nagradu kao i oni koji ga budu slijedili, a to nece ništa umanjiti njihove nagrade.” (Muslim) Zamislite onda nagradu Poslanika, s.a.v.s., koji je poucio svoj ummet svakom dobru i svakom ibadetu koji je drag Allahu, dž.š. On ima nagradu za svaki harf koji se prouci u njegovom ummetu, a tek za ostale ibadete da i ne govorimo. Oni koji naslijede Muhammeda, s.a.v.s., u njegovom pozivu, mogu da steknu veliku nagradu za svakog onog ko bude upucen njihovim sebebom.Za svaki korak koji covjek napravi u traženju znanja, dobija se velika nagrada, jer kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Ne izade niko iz svoje kuce kako bi tražio znanje, a da meleci ne spuštaju svoja krila zbog njega, zadovoljni zbog onog što radi, sve dok se ne vrati.” (Ahmed i Ibn Madže) Kaže Imam Hatabi: “Ovo spuštanje krila meleka zbog talibu-l-ilma se može protumaciti na tri nacina; prvo je da prostiru svoja krila ispod njega; drugo je da je to izraz za njihovu poniznost pred onim koji traži znanje zbog njegovog visokog položaja; trece je da se pod ovim misli da oni slijecu u halke i sijela u kojima se izucava znanje, kako bi ga slušali.” (Mealimus-Sunen) U svakom slucaju, zadovoljstvo meleka, bezgriješnih Allahovih stvorenja, je najbolji putokaz na putu za Džennet, što je cilj svakog mu'mina.Svakom razumnom covjeku koji želi Allahovo zadovoljstvo, dovoljan je sljedeci hadis da bi se posvetio znanju, a to je: “Kome Allah želi dobro, poduci ga vjeri.” (Buhari) Iz ovoga hadisa vidimo da je znanje kod nekog covjeka znak Allahove dobre namjere prema njemu, jer da ne želi dobro, ne bi ga ni poducio.
Islam je vjera koja ne voli neznanje i svim sredstvima se bori protiv njega. U Islamu svako ima pravo i dužnost na sticanje znanja, tako da oni koji misle da vjeru treba da poznaje samo odredeni broj ljudi, griješe u tom mišljenju. Islam podstice na sticanje znanja i obecava nagradu za onoga ko ga stice, ma ko on bio. U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Traženje znanja je farz (dužnost).” (Ibn Madže) Kaže Imam Ahmed: “Svako mora da traži od znanja ono što mu je neophodno da održi svoju vjeru.”, pa ga upitaše: “A šta to treba uciti?” Rece: “One stvari u kojima mu nije dozvoljeno neznanje, kao što je namaz, post i sl.” Kaže šejh Muhammed ibn Abdulvehab: “Znaj da je traženje znanja farz (obaveza), i da je to lijek za bolesna srca, i da je najvažnije za roba da spozna svoju vjeru. To je ona vrsta znanja, cija spoznaja i rad po njemu bivaju uzrokom za ulazak u Džennet, a nepoznavanje ili gubljenje tog znanja, bivaju uzrokom za ulazak u Vatru, da nas Allah, dž.š., sacuva od nje.” Onaj ko odabere put znanja, mora da postavi odredene prioritete i da prvo uci ono što je važnije. Kaže Ibn Mesud, r.a.: “Ukoliko želite sticati znanje, tražite ga u Kur'anu, jer je u njemu znanje onih koji su bili prije i onih koji ce doci poslije.” (El-Ihja, 323/1) Kaže Ebu Omer ibn Abdulbirr: “Traženje znanja se sastoji od stepena koji se ne smiju preskakati, a ko preskoci neki od tih stepena, zaobišao je put kojim su išli ispravni prethodnici, pa ko namjerno zaobide njihov put, zalutace, a ko ga zaobide zbog svoje prosudbe, pokliznuce se. Pocetak znanja je ucenje Allahove Knjige i njeno razumijevanje, a sve što pomaže razumijevanju Kur'ana, njegovo traženje postaje vadžib kao i samo ucenje Kur'ana. Medutim, ne kažemo da je hifz Kur'ana u potpunosti farz svakom muslimanu, nego kažemo, da je to uslov za onoga ko želi da postane ucenjakom.” (Tezkiretu-l-huffaz, 722/2) Kaže Imam Nevevi: “Prvo sa cime pocinje onaj ko traži znanje jeste hifz Kur'ana, jer je to najvažnije znanje. Veliki ucenjaci nisu poducavali fikhu ili hadisu, osim onoga ko je hafiz Kur'ana, a onaj ko nauci Kur'an napamet, mora da bude oprezan kako ga zauzetost fikhom, hadisom ili nekom drugom znanosti nece dovesti do toga da zaboravi nešto iz Kur'ana.”

Sada cemo navesti govore nekih velikana o znanju.

Kaže Ebu Derda, r.a.: “Budi ucenjak ili ucenik, ili makar onaj koji sluša znanje, a nemoj biti neko cetvrti, pa da propadneš.”

Kaže Sufjan es-Sevri: “Ne znam boljeg djela od znanja za onoga ko ima ispravan nijjet.” i još kaže: “Poslije poslanstva ne znam bolje stvari od znanja.”
Imam Zuhri kaže: “Allah, dž.š., nije obožavan nicim vrednijim od znanja.”

Kaže Begavi: “Vrijednost znanja nad ostalim ibadetima je u tome što od znanja ima koristi citava zajednica, što se znanjem oživljava vjera i što se znanjem nasljeduje poslanstvo.”

Nakon svega ovoga uvidamo da je sve što se žrtvuje na putu sticanja znanja ništavno u odnosu na sve ono što se dobija time. To je put koji je oduvijek bio otvoren, kako muškarcima, tako i ženama ovoga ummeta, i karavana znanja nije prekinuta do današnjeg dana. Daleko veci broj ljudi u ovome ummetu je poznat baš po osobini sticanja i širenja znanja, nego po nekom drugom ibadetu. Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed ibn Hanbel, Buharija, Muslim, Ibn Tejmijje i još mnogi drugi, su isto tako bili primjeri u namazu, postu, džihadu, ali su njihova imena ostala, prije svega, poznata baš zbog njihovog znanja i rada po njemu. Allah, dž.š., ih je uzdigao iznad ostalih mu'mina. Zbog toga, svako kome je cilj Allahovo zadovoljstvo, ulazak u Džennet, slijedenje Poslanika, s.a.v.s., i naših ispravnih prethodnika, mora upoznati svoju vjeru sa jasnim dokazima, raditi po onome što zna i pozivati druge na pravi put sa mudrošcu i lijepim savjetom. Zbog toga, neka naša dova i na pocetku i na kraju bude: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!” Amin!